Sovjetska autobska stanica Zavidovići

Izgled uže jegre grada ogledalo je menadžerskih sposobnosti kako Gradske Uprave tako i Gradskih vijećnika, ali i rukovodilaca preduzeća koje posluju u strogom centru grada. Jedno takvo ogledalo koje zaslužuje epitet raspalog sovjetskog saveza je autobuska stanica.

Autobuska stanica u Zavidovićima već duži niz godina izgleda kao sovjetska razglednica grada. Prem da je bilo i pominjanja i prča o njenoj rekonstrukciji, preuređenju, pa čak i širenju, od privatizacije do danas, autobuska stanica sačuvala je autentičan primopredajni izgled, bez ikakvog konkretno realizovanog projektnog rješenja. Povremeno se govorilo o njenom širenju prema preostalim urušenim austro-ugarskim barakama, vjerovatno samo da se ispita puls građanstva, ali od privatizacije do danas značajnih i vidljivih promjena nije bilo.

Da dubioza bude dublja, po zakonu i propisima o cestovnom prevozu, red vožnje mora biti apsolutno dostupan i javan. Linijski prevoz putnika smatra se djelatnošću od opšteg interesa. Prevoznik koji dobije dozvolu i registruje liniju dužan je da ovjeren red vožnje postavi na vidno mjesto na svim autobuskim stanicama i autobuskim stajalištima kroz koja linija prolazi, kao i u samim vozilima. Suprotno pomenutim zakonima zavidovićka autobuska stanica već godinama ima prazne ramove za red vožnje.

Prevoz putnika d.o.o. Zavidovići posluje kao društvo sa ograničenom odgovornošću od decembra 2000. godine i smatra se primjerom uspješne privatizacije i pozitivnog poslovanja u Gradu Zavidovići. A kao krunu uspješnog poslovanja predstavljaju rezanje troškova i ukidanje linija. Važno je napomenuti da je Prevoz Putnika Zavidovići privatizovana kompanija koja je između ostalog bila i jedini javni gradski prevoznik, te da se prilikom privatizacije obećavalo kako se broj linija može samo povećati a nikako smanjiti.

Da li je krov autobuske stanice u Zavidovićima postao pretijesan za dva prevoznička preduzeća ostaje da vidimo u budućnosti. Međutim uzimajući u obzir značajno smanjenje autobuskih linija, nužno se pitati koliko je zaista neophodno i opravdano to širenje?

Dodatno zabrinjavajuća činjenica je i parkiranje teških autobuskih vozila uz sami rub riječnog korita. Budući da potporni zid ne postoji, postoji opravdana sumnja da bi parkiranje autobusa moglo dovesti do odrona dijela zemljišta, čime bi, osim materijalne štete na vozilima i riječnom koritu, mogli potencijalno biti i ugroženi životi stanovnika koji se u tom trenutku zateknu na šetalištu ispod autobuske stanice.

Zemlja koja vec polako odpada prema šetalištu zauzima veći dio šetnjice, no zanimljivo je kako nigdje nije istaknuta informacija za opasnost od odrona.

Podijelite na društvenim mrežama