Svakodnevno svjedočimo kako se u užoj gradskoj jezgri vodi borba za parkinge, a aktuelna vlast djeluje potpuno bezidejno. Ovaj problem naročito eskalira petkom, kada se u vrijeme džuma-namaza traži mjesto više, pa se mnogi odvaže parkirati na pješačkoj stazi duž Gazi Husrev-begove ulice.

Gotovo sva parking-mjesta prečesto su zauzeta, a konkretne reakcije Gradske uprave gotovo da nema. Povremeno i u vanrednim situacijama Nogometni klub Krivaja ustupi betonsku atletsku stazu, međutim, zahvale se uvijek izpolitiziraju i pripadnu nekom drugom. Bilo je govora i o izgradnji podzemne garaže na parkingu ispred zgrade Gradske uprave Zavidovići, međutim, osim priče i špekulacija, konkretnih poduhvata nije bilo. Napomene radi, parking ispred Gradske uprave Grada Zavidovići bio je i predmetom sudskog postupka, gdje se bitka vodila oko vlasništva.
Grad Zavidovići karakterističan je po tome što se preduzeće zaduženo za javni gradski prevoz, Prevoz putnika, privatizovalo i kroz godine rada smanjilo broj autobuskih linija u gradska i prigradska naselja. Smanjivanjem autobuskih linija rasla je i potreba za vlastitim vozilima građana, koju vlasti decenijama nisu pratile, pa je potkapacitiranost parkinzima sasvim logično stanje. Važno je napomenuti da vlasnička struktura koja većinski upravlja gradskim prevozom posjeduje i dvije benzinske pumpe u Zavidovićima, a biva i sufinansirana za održavanje postojećih autobuskih linija.
Svakim novim talasom dijaspore problem nedostatnosti i potkapacitiranosti parkinga postaje sve uočljiviji, pa je parkiranje na mjestima nepredviđenim za parking sve češća praksa. Neko to vidi kao krajnju nuždu, neko kao bezobrazluk, dok je, s druge strane, nekima to prilika za dodatno šišanje dijaspore te punjenje i popunjavanje rupa u budžetu. Jedno je sigurno, Zavidovići nemaju dovoljan broj parkinga za vozila koja cirkulišu gradom. A kako se broj autobuskih linija, bez obzira na sufinansiranje, razrjeđuje, rast će i potreba građana za dodatnim vozilima, koja će sve češće ulaziti u klinč kruženja u potrazi za parking mjestom.
Ne treba dodatno elaborirati i isticati da su motori sa unutrašnjim sagorijevanjem zagađivači, ali važno je napomenuti da alternativna rješenja poput Gradskog stadiona, igrališta kod Hrvatskog doma, podnožja Redžepovog brda ili pješačke staze nisu rješenja. Adekvatna i dugoročna rješenja ovog gorućeg problema ne smiju biti ispod očekivanja građana ukoliko aktuelni saziv vlasti planira sačuvati fotelje.

Ostaje nerazjašnjeno da li nemar vlasti postaje biznis, u nekom beton talu, kako bi se napravio neki privatni parking, dok u međuvremenu budžetske rupe popunjava dijaspora svakim novim talasom?














