Javni gradski prevoz u rukama privatnika

Gubitak autobuskih linija i nemogućnost kretanja stanovnika u udaljenim naseljima i selima predstavlja protivzakonitu izolaciju stanovništva, koja direktno ugrožava njihova osnovna prava na rad, školovanje i slobodu kretanja.

Što se tiče javnog autobuskog prevoza na području opštine Zavidovići, situacija je, blago rečeno falsifikovana i fabrikovana. Prevoznici poput “Prevoz putnika” (koji je u međuvremenu završio pod kapom Almy grupacije) i “Gare Tours” (nastalog iz auto-škole i pridruženog javnom transportu) drže glavne linije prema opštinskim centrima i frekventnijim prigradskim pravcima. Mreža prema udaljenijim i brdskim selima već godinama je unutar sistema privatne isplativosti, kad nestane putnika linija se gasi. Tako danas u Gradu Zavidovići postoje javnim transportom potpuno odsječena sela, gdje su građani prepušteni samim sebi.

Prevoz putnika d.o.o. Zavidovići posluje kao društvo sa ograničenom odgovornošću od decembra 2000. godine i smatra se primjerom uspješne privatizacije i pozitivnog poslovanja u Gradu Zavidovići. A kao krunu uspješnog poslovanja predstavljaju rezanje troškova i ukidanje linija. Važno je napomenuti da je Prevoz Putnika Zavidovići privatizovana kompanija koja je između ostalog bila i jedini javni gradski prevoznik, te da se prilikom privatizacije obećavalo kako se broj linija može samo povećati a nikako smanjiti.

Broj linija u deceniji koje je iza nas je u stalnom padu i kontinuirano se smanjuje, a iz privatizacijskog Ugovora koji je potpisan 2010. godine sigurno ne proizilazi ovlaštenje da se prigradski dijelovi Zavidovića potpuno odsijeku. Pružanje usluge prevoza sigurno ne smije implicirati diskriminaciju na osnovu mjesta boravka. Sa stanovišta Zakona o obligacionim odnosima, propisa o zaštiti potrošača, kao i osnovnih načela javnih usluga, uskraćivanje prevoza, neopravdano uslovljavanje, različite tarife bez zakonskog osnova ili favorizovanje određenih naselja na uštrb drugih predstavljaju klasičan vid diskriminacije građana na osnovu mjesta prebivališta ili boravka.

Da dubioza bude dublja, po zakonu i propisima o cestovnom prevozu, red vožnje mora biti apsolutno dostupan i javan. Linijski prevoz putnika smatra se djelatnošću od opšteg interesa. Prevoznik koji dobije dozvolu i registruje liniju dužan je da ovjeren red vožnje postavi na vidno mjesto na svim autobuskim stanicama i autobuskim stajalištima kroz koja linija prolazi, kao i u samim vozilima. Dok zavidovićka autobuska stanica već godinama ima prazne ramove za red vožnje.


Javni prevoz po svojoj definiciji ima karakter opšteg interesa, odnosno servisa za građane, što znači da koncesionar ili prevoznik koji dobije liniju i/ili subvencije od lokalne zajednice ima obavezu da pod jednakim, nediskriminatornim uslovima usluži svakog putnika, bez obzira na to iz kojeg dijela opštine dolazi ili u koje naselje putuje.

Protivzakonita izolacija stanovništva predstavlja grubo gršenje Ustava Bosne i Hercegovine ali i Konvencije o elementarnim ljudskim pravima.
Pravo na slobodu kretanja garantovano je Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, a stanovnici odsječeni javnim prevozom onemogućeni da se slobodno kreću i pristupaju radnom mjestu, školama i zdravstvenim ustanovama.
Ustavna načela ravnopravnosti i nediskriminacije, garantuju da svi građani jedne lokalne zajednice moraju imati jednak pristup javnim dobrima i uslugama od opšteg interesa, bez obzira na to u kojem dijelu opštine žive.
Naravno tu su i zakonske obaveze jedinice lokalne samouprave, koja je prema Zakonu o komunalnim djelatnostima i Zakonu o cestovnom prevozu dužna osigurati funkcionisanje i dostupnost javnog gradskog i prigradskog prevoza za sva naseljena mjesta na svojoj teritoriji.

Ostaje neodgovoreno pitanje kako je neko bezposljedično dopustio da sela nemaju pristup javnom prevozu i kako se i u čiju korist prećutno uskraćuju Ustavna prava građana Zavidovića???

Podijelite na društvenim mrežama